Radijator je izmjenjivač topline, te kao takav reagira samo na površini gdje dodiruje zrak, ako je dodirna površina zraka i grijaćeg tijela malena, radijator mora biti na visokoj temperaturi da bi miješanjem vrućeg i hladnog zraka postigao toplinu, pri čemu izgara prašina (žuti zidovi iznad radijatora) te se isušuje zrak što šteti svim sluznicama tijela.
Ukoliko je površina grijaćeg tijela velika, onda kroz radijator prolazi ogromna količinu mlakog zraka, koji se prirodno sporom cirkulacijom stapa sa okolnim zrakom i ne uzrokuje kovitlanje prašine i izgaranje iste, kao ni isušivanje potrebne vlage iz zraka. Dakle radijator nikako ne može biti prevelik, sa većim radijatorima i nižim temperaturama grijanje je zdravije i ugodnije.